Cilj 2.

Građanska koalicija STOP RIZIČNOM SPOLNOM ODGOJU
c/o CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje
Nova cesta 4
10000 Zagreb
Tel. 01/ 24 22 800
Fax: 01/24 22 801
E-mail: cesi@cesi.hr
Web: www.zamirnet.hr/stoprso

Mišljenje o Vladinoj politici reproduktivnog i seksualnog zdravlja i prava djece i mladih

Zagreb, 17. siječnja 2007.

Na temelju dostupnih dokumenata, informacija dostupnih u medijima i konzultacija s akterima, Građanska Koalicija STOP RIZIČNOM SPOLNOM ODGOJU pripremila je kratku analizu politike Vlade RH koja se odnosi na odgoj i obrazovanje mladih o spolnosti.

Smatramo da je Vlada tijekom protekle dvije godine oblikovala reaktivnu, neodgovornu, neučinkovitu i netransparentnu politiku čiji je rezultat izrazito problematičan, neracionalan i nestručan prijedlog eksperimentalnog uvođenja programa zdravstvenog odgoja i obrazovanja u osnovne i srednje škole.

Za neučinkovit proces i loš ishod ove veoma važne javne politike odgovornost snosi Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa – nositelj ove neuspješne politike.

•  Prijedlog eksperimentalnih programa zdravstvenog odgoja i obrazovanja za osnovne i srednje škole Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa upućen na suglasnost Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi u prosincu 2006. sadrži dva od ukupno tri modula o spolnom odgoju koja su u svojem sadržaju i metodici protivna suvremenim principima javnog zdravstva, standardima ljudskih i dječjih prava, a time i znanstvenim spoznajama.

•  Iako se predviđa provedba eksperimentalnih programa, rokovi provedbe, proračunska sredstva, metode i nositelji evaluacije nisu definirani.

•  Procedura odlučivanja o ovoj javnoj politici bila je izrazito nejasna, neučinkovita i manjkava u pogledu stručne i javne rasprave. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa javnosti nije predočilo razloge neprihvaćanja konačnog prijedloga Povjerenstva za zdravstveni odgoj i obrazovanje, štoviše svoju je konačnu odluku upućenu MZSS predstavilo kao sukladnu prijedlogu Povjerenstva.

•  Javnost niti danas nema uvid u službenu dokumentaciju rada dva povjerenstva koja su se bavila ovom politikom, a predloženi eksperimentalni programi zdravstvenog odgoja i obrazovanja nisu službenim kanalima predočeni javnosti.

Smatramo da u javnu proceduru treba staviti isključivo one programe koji su cijelosti zasnovani na suvremenim znanstvenim činjenicama, stručnim dostignućima o spolnom odgoju i obrazovanju djece i mladih te u skladu s pravnim poretkom RH.

1.  POLITIKA JE OD SVOJEG ZAČETKA REAKTIVNA, UMJESTO DA BUDE PROAKTIVNA

Vlada se počela baviti pitanjem spolnog odgoja mladih tek nakon što su tijekom 2004. u javnosti razotkrivene nepravilnosti u provedbi izvannastavnih sadržaja vezanih uz spolnost u hrvatskim osnovnim i srednjim školama, dok je istodobno jačao pritisak Katoličke crkve i drugih vjerskih zajednica da se spolni odgoj temelji na vjerski prihvatljivim načelima (afera Nijemi krik početkom 2004., prosvjedno pismo HBK protiv MEMO AIDS programa, afera s Teen Star programom, zajedničko pismo vjerskih zajednica iz prosinca 2004.).

Povjerenstvo za prosudbu svih programa  o spolnom odgoju koji se provode u osnovnim i srednjim školama osnovano je 10. siječnja 2005. godine kao reakcija na primjedbe Pravobraniteljice za djecu i na medijske napise o problematičnom sadržaju izvaninstitucionalnog programa Teen Star, a ne u sklopu neke jasne Vladine politike ( unatoč tomu što su postojali relevantni zadaci i nositelji aktivnosti u Nacionalnoj politici za ravnopravnost spolova 2001-2005, i Nacionalnom programu djelovanja za mlade, na koje se Ministarstvo nije pozivalo ). To je Povjerenstvo predložilo uvođenje zdravstvenog odgoja i obrazovanja s konkretnim prijedlozima nastavnog sadržaja i organizacije nastave koji uopće nisu uzeti u obzir, niti su predočeni javnosti.

Povjerenstvo za zdravstveni odgoj i obrazovanje osnovano je punih sedam mjeseci nakon završetka rada prethodnog Povjerenstva koje je Ministru predložilo uvođenje programa zdravstvenog odgoja i obrazovanja, i to tek nakon medijskih napisa i upozorenja o kašnjenju koje je iznio potpredsjednik prethodnog Povjerenstva i drugi akteri.

2. CJELOKUPNI PROCES OBLIKOVANJA POLITIKE JE NEODGOVORAN I NEUČINKOVIT

•  Pune dvije godine od osnutka prvog Povjerenstva, odluka o sadržaju i nositeljima odgojno-obrazovnih programa za osnovne i srednje škole nije jasna, niti je raspravljena u stručnoj i općoj javnosti, a procedura odlučivanja je dvojbena.

Prijedlog uvođenja programa zdravstvenog odgoja i obrazovanja za osnovne i srednje škole koji bi uključio i module o spolnom odgoju i obrazovanju donijelo je Povjerenstvo za prosudbu svi programa o spolnom odgoju koji se provode u osnovnoj i srednjoj školi, u svibnju 2005. Premda je taj prijedlog prihvatilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, javnosti nikada nije predočen konačan prijedlog Povjerenstva, uključujući i obrazloženje širenja opsega nastavnog programa s područja spolnog odgoja na zdravstveni odgoj i obrazovanje u kojem je spolni odgoj samo jedan od pet modula. Iako se očito radilo o kompromisnom prijedlogu kojem bi se prevladale ideološke tenzije prisutne u Povjerenstvu, a spolni odgoj i obrazovanje povezalo s drugim aspektima zdravlja mladih i djece, ovaj je prijedlog rezultirao smanjenjem satnice dostupne za spolni odgoj, a kriteriji znanstvene utemeljenosti nastavnog sadržaja spolnog odgoja i obrazovanja očito nisu dugoročno uspostavljeni i poštovani , jer se u suprotnom ne bi moglo dogoditi da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa u prosincu 2006. da zeleno svjetlo eksperimentalnim programima udruge GROZD koji sadrže znanstveno neutemeljene module o spolnom odgoju. Time su danas, dvije godine od osnutka prvog Povjerenstva, nedoumice o standardu spolnog odgoja i obrazovanja iza kojeg je spremna stajati hrvatska Vlada istovjetne raspravi o problematičnosti Teen Star programa!

Prisutne su nedoumice da li je Ministarstvo uopće poštovalo konačan prijedlog Povjerenstva za zdravstveni odgoj i obrazovanje koje je, čini se, na svojoj posljednjoj sjednici 23. studenog 2006. donijelo konačni prijedlog da se program Grozda prihvati samo za osnovne škole i to uz potrebu značajnih izmjena u modulu o ljudskoj spolnosti , dok je program GROZD-a za srednje škole odbacilo nakon što je udruga GROZD odbila unijeti tražene izmjene u module Kultura društvene komunikacije i Ljudska spolnost . Unatoč ovakvom konačnom prijedlogu Povjerenstva , Ministarstvo je prihvatilo kao pravovaljan naknadni glas člana Povjerenstva koji nije sudjelovao na 12 od ukupno 15 sjednica, niti poslao ispunjene ocjenjivačke liste. Ministarstvo je time postupilo protivno konačnom prijedlogu Povjerenstva koje je taj naknadni glas uzelo na znanje, no nije ga prihvatilo kao dopunu glasovanju. Može se zaključiti da je Ministarstvo ignoriralo proceduru odlučivanja vlastitog Povjerenstva te je MZSS-u uputilo program GROZD-a za srednje škole koji Povjerenstvo nije predložilo!

Nije jasno da li je udruga GROZD u međuvremenu unijela tražene izmjene u osnovnoškolski modul Spolni odgoj te, ukoliko ih ima mogućnost naknadno unijeti, o kojem se roku radi te koja je to instanca zadužena za provjeru usklađenosti konačne verzije programa sa zaključkom Povjerenstva. Ovako nejasna procedura uvjetnog odobrenja školskog programa primjer je neodgovornog i neučinkovitog odlučivanja , budući da se uslijed nedorečenosti konačnog prijedloga Povjerenstva i naknadne odluke Ministarstva može dogoditi da se program koji je u segmentu spolnog odgoja protivan kriterijima Povjerenstva pusti u eksperimentalnu provedbu!

•  Procedura odlučivanja u Povjerenstvu za zdravstveni odgoj i obrazovanje je netransparentna i neučinkovita .

Na temelju izjava nekih članova Povjerenstva, stječe se dojam da je Povjerenstvo u više navrata donijelo različite odluke o tome čiji i kakav modul o spolnom odgoju treba biti uvršten u osnovnoškolski i srednjoškolski program zdravstvenog odgoja i obrazovanja , što je pak trajalo više mjeseci, i to, čini se, uz nejasnu komunikaciju Ministarstva spram Povjerenstva (Ministarstvo je samoinicijativno kontaktiralo program GROZD sa zahtjevom za preinakama, nakon što je Povjerenstvo u rujnu 2006. donijelo prvu, kasnije preinačenu odluku o prijedlogu da se modul spolnog odgoja u programu za osnovne škole zamijeni modulom koji je ponudio Hrvatski crveni križ).

Udruga GROZD je u više navrata izrijekom odbila ispuniti zahtjev Povjerenstva za doradom svojih modula o spolnom odgoju te je u tu svrhu organizirala i peticiju građana, što predstavlja njihovo demokratsko pravo izražavanja vlastite uvjerenosti u cjelovitost i ispravnost svog programa, no u tom je kontekstu nejasna utemeljenost konačnog prijedloga Povjerenstva o uvjetnom odobrenju GROZD-ovog osnovnoškolskog programa , budući de je Udruga GROZD prethodno javno izrazila svoju nespremnost da unese tražene izmjene.

•  Sustavna eksperimentalna provedba programa, popraćena ozbiljnom, nezavisnom evaluacijom i primjerenim proračunskim sredstvima dosad nije osigurana

Na službenim web stranicama objavljena vijest da je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa poslalo program GROZD-a za osnovne škole te program GROZD-a i FSO za srednje škole na mišljenje Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi vrlo je štura te se iz nje ne da iščitati kakva su sredstva i procedura evaluacije predviđeni za eksperimentalnu provedbu programa, niti je jasno koji su rokovi za očitovanje MZSS.

Prijedlog da se u osnovnim školama eksperimentalno provodi samo jedan program, a u srednjim školama dva je nekonzistentan te nisu razvidni razlozi zašto se na obje razine ne bi eksperimentalno provodila dva, odnosno samo jedan program. Pritom je nejasna uloga roditelja u davanju suglasnosti za sudjelovanje njihove djece u ukupnom programu (kako stoji u javnom priopćenju Ministarstva od 29. prosinca 2006.), ili pak samo za modul o spolnom odgoju (kako je pitanje suglasnosti predočeno Povjerenstvu).

U javnosti nema nikakvih informacija o tome kakva se evaluacija ovih eksperimentalnih programa predviđa, u kojem roku, s kojim sredstvima te koja će je institucija provesti .

Općenito se čini neodgovornim da država prebacuje ukupnu odgovornost za oblikovanje ovih novih i vrlo važnih programa na udruge , a da se pritom nedovoljno koriste javne ustanove poput Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo ili Agencije za odgoj i obrazovanje (bivši Zavod za školstvo). Nije jasno da li udruge imaju odgovornost oblikovati programe, dok neko tijelo javne vlasti preuzima odgovornost za njihovu realizaciju i evaluaciju ili su i u tom aspektu suodgovorne udruge. Manjak povjerenja u specijalizirane javne ustanove očevidan je i iz ishoda prosudbe programa „Ljudska seksualnost i kvaliteta života“ iz proljeća 2005. godine čiji su nositelji bili Zavod za školstvo i Inicijativa za uvođenje seksualnog odgoja (niz stručnjaka i specijaliziranih udruga), a kojeg je Ministarstvo odbacilo , bez da je nositelje ikada izravno informiralo o razlozima svoje odluke.

Osim neodgovornog prebacivanja odgovornosti države za zdravstveni odgoj i obrazovanje mladih na organizacije civilnog društva, neozbiljnost i neodgovornost države spram jednog od najvažnijih pitanja za svakog čovjeka – zdravlja – očituje se i u činjenici da nadležno Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa smatra adekvatnim pitanje zdravstvenog odgoja i obrazovanja svesti na maksimalnih 12 školskih sati razredne nastave godišnje.

•  Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta prebacilo je konačnu odgovornost za odobrenje prijedloga programa zdravstvenog odgoja i obrazovanja na Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, pritom ne poštujući prijedlog vlastitog Povjerenstva

Na temelju uvida u sadržaj programa GROZD-a, koji je ipak dospio u javnost mimo službenih kanala, evidentno je da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, u svojoj odluci da program GROZD-a za srednje škole (kao i program GROZD-a za osnovne škole bez popratnog upozorenja o potrebi značajnih izmjena u modulu o spolnom odgoju) predoči MZSS na suglasnost, nije poštivalo temeljni kriterij znanstvene utemeljenosti, suvremene principe javnog zdravstva, politiku RH o rodnoj ravnopravnosti te međunarodne i ustavne standarde zaštite ljudskih i dječjih prava .

Pritom se čini da je Ministarstvo propustilo obavijestiti javnost, a možda i MZSS, da se odluka Ministarstva ne temelji na konačnom prijedlogu Povjerenstva za zdravstveni odgoj i obrazovanje koje je uvjetno predložilo program GROZD-a za osnovne škole te nije predložilo program GROZD-a za srednje škole , i to upravo uslijed neusklađenosti sa suvremenim znanstvenim spoznajama o reproduktivnom i seksualnom zdravlju mladih i politikom rodne ravnopravnosti (Povjerenstvo je posebno naglasilo problematičnost uputa o zaštiti seksualno aktivnih mladih, da se seksualnost prezentira kao negativna, posebice masturbacija što suprotno znanstvenim spoznajama, nerazlikovanja spola i roda, su obrađene teme masturbacije, kontracepcije, homoseksualnosti, braka, ljubavi i veza te roditeljstva i obitelji, kao i prijedlog odvajanja učenika i učenica u zasebne grupe u većini nastavnih jedinica o spolnosti). Ovakav ishod predstavlja kulminaciju neodgovornosti Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa u oblikovanju javne politike zaštite reproduktivnog i seksualnog zdravlja i prava mladih i djece u RH!

3. CJELOKUPNA JAVNA POLITIKA JE NETRANSPARENTNA

Struktura (kriteriji i postupak imenovanja) članova prvog i drugog Povjerenstva je netransparentna , posebice prvog u kojem su bili prezastupljeni predstavnici Katoličke crkve, a podzastupljeni stručnjaci za školsku medicinu, drugi javnozdravstveni stručnjaci i sekularni bioetičari.

Sastav i mandat Povjerenstva za zdravstveni odgoj i obrazovanje nije naveden na web stranici Ministarstva u rubrici „Vijeća, radna tijela i povjerenstva“, već se može pronaći jedino temeljitom pretragom arhive službenih priopćenja iz 2005. Odluka o osnutku Povjerenstva za zdravstveni odgoj i obrazovanje ne precizira proceduru odlučivanja u Povjerenstvu niti obveze članova Povjerenstva.

Zapisnici, odluke i konačni prijedlozi (mišljenja) oba Povjerenstva nisu bili službenom procedurom podastrijeti javnosti , niti tijekom, a niti nakon procesa odlučivanja o njihovim zaključcima. Stoga javnost nema uvid u zaključak prvog Povjerenstva – prijedlog procedure i kriterija za odabir programa zdravstvenog odgoja i obrazovanja koji bi trebao činiti mandat Povjerenstva za zdravstveni odgoj i obrazovanje .

Inicijativa za uvođenje seksualnog odgoja koja je zajedno sa Zavodom za školstvo predložila program „Ljudska seksualnost i kvaliteta življenja“ nikad nije zaprimila službeno očitovanje Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta o razlozima odbijanja predloženog programa koje je potpisalo 20 vodećih hrvatskih stručnjaka za reproduktivno zdravlje i prava djece i mladih.

Ministarstvo nije našlo za shodno objaviti programe koji su ušli u uži izbor za zdravstveni odgoj i obrazovanje niti tijekom, niti nakon završetka rada Povjerenstva (FSO je svoj program samoinicijativno objavio, što nije slučaj s udrugom GROZD).